1. Što su opasne tvari?
„Opasne tvari” obično su kemikalije ili metali koji zbog svojih fizikalnih svojstava predstavljaju izravnu opasnost i mogu zbog niza razloga uzrokovati ozbiljne ozljede ili smrt. Neke mogu izazvati ozljedu samim kontaktom, dok druge mogu biti štetne slijedom kemijske reakcije s drugim tvarima.
2. Koje vrste opasnih tvari postoje?
Opasne tvari mogu se svrstati u četiri glavne kategorije:
- izravno štetne tvari, koje mogu uzrokovati štetu s prethodnom kemijskom reakcijom ili bez nje
- materijali osjetljivi na vodu, koji u dodiru s vodom ili parom stvaraju toplinu ili zapaljive/eksplozivne plinove
- nagrizajući agensi, koji prirodno ili zbog izlaganja toplini proizvode kisik, povećavajući rizik požara ili eksplozije i
- otrovne tvari, koje dovode do trovanja sustava udisanjem, gutanjem ili apsorpcijom u kožu.
Neke se tvari mogu svrstati u nekoliko navedenih kategorija te stoga predstavljaju još veće rizike.
3. Gdje se mogu naći?
S opasnim tvarima najčešće se susreću radnici u teretnim lukama, kopnenim spremištima za carinjenje, zračnim lukama i nekim naftnim postrojenjima.
4. O fumigantima
Fumiganti su opasne tvari s kojima ćete se vrlo vjerojatno susresti. Upotrebljavaju se za zaštitu spremnika od glodavaca i štetočina. Fumiganti se često upotrebljavaju prije otpreme spremnika u EU. Ako pri dolasku spremnici nisu prozračeni na odgovarajući način, pare mogu predstavljati ozbiljnu opasnost za službenike koji u njima rade. Postoje tri uobičajene vrste fumiganata i svaka od njih predstavlja posebnu opasnost:
Metil bromid (bromometan): vrlo otrovna kemikalija, čija je upotreba kao fumiganta vrlo raširena, posebno za spremnike sa zemljom ili od drveta. Iako je metil bromid vrlo otrovan, simptomi trovanja mogu se pojaviti i nakon nekoliko sati. One uključuju:
- opekline na koži od produljenog dodira s kemikalijom u tekućem obliku
- nakupljanje velike količine tekućine u plućima, zbog udisanja pare
- oštećenje mozga i živčanog sustava te moguće oštećenje bubrega.
Čak i kratkotrajno izlaganje parama metil bromida može izazvati nelagodu, uključujući glavobolje, žarenje u očima, bol u želucu i gubitak osjeta u stopalima. Navedene posljedice mogu trajati i po nekoliko dana, ali njihova ozbiljnost ovisi o trajanju izlaganja. Dugotrajna izloženost metil bromidu može uzrokovati čak i smrt.
Aluminijev fosfid (fosfin): Peleti aluminijeva fosfida upotrebljavaju se za fumigaciju spremnika za hranu, duhan i drugu pokvarljivu robu dok je u provozu. Peleti se tijekom putovanja razgrađuju, oslobađajući plin fosfin koji uništava štetočine i zatim se rasprši u roku od dva do tri tjedna. Opasnosti nastaju u sljedećim slučajevima:
- kada od fumigacije nisu protekla dva ili tri tjedna
- ako su peleti postavljeni u zaklonjena područja u kojima se nisu mogle učinkovito razgraditi ili
- ako evidencije o fumigaciji nedostaju ili nisu dostupne.
Spremnici u kojima fumigacija nije ispravno provedena sporadično se uvoze iz Afrike, Južne Amerike te Bliskog i Dalekog istoka. Plin fosfin je bezbojan, ali je neugodnog mirisa koji podsjeća na pokvarenu ribu. Njegovim udisanjem može doći do upale dišnih putova i oštećenja središnjega živčanog sustava. Simptomi uključuju nevoljno drhtanje, mučninu, povraćanje, glavobolje i bolove u želucu. U ozbiljnim slučajevima može nastupiti koma ili smrt.
Vodikov cijanid: upotreba ovog fumiganta manje je raširena u odnosu na metil bromid i aluminijev fosfid, ali je posebno opasan. Mirisom podsjeća na bademe. Čak i u malim koncentracijama može uzrokovati vrtoglavicu, mučninu, glavobolje i bolove u želucu te gubitak svijesti i paralizu. Udisanje u visokim koncentracijama može brzo uzrokovati smrt.
5. O kemikalijama
Osim fumiganata, u spremnicima koji su bili zapečaćeni čak i kratko vrijeme mogu biti prisutne ostale kemikalije u opasnim količinama. Navedeno može biti uzrokovano izlijevanjem tereta (navedenog ili nenavedenog u manifestu) ili kemijskom reakcijom između robe.
U Prilogu Direktivi Komisije 2006/15/EZ od 7. veljače 2006. navode se pojedinosti o indikativnim graničnim vrijednostima profesionalne izloženosti, uz popis uobičajenih kemikalija i njihovih brojeva EINECS (Europski popis postojećih trgovačkih kemijskih tvari) i CAS (Služba za sažetke i ostale informacije iz područja kemije), radi lakše identifikacije.
Ako se bilo koja od tih kemikalija otkrije ili je navedena u STLM-u ili posumnjate u njezinu prisutnost, morate potražiti savjet i ne smijete ulaziti u spremnik sve dok ne dobijete potvrdu da je to sigurno. Imajte na umu da se, osim para, i neke kemikalije mogu brzo apsorbirati kroz kožu.
Primjenjuje se Uredba 24/1998. Komisija s pomoću dodatnih direktiva redovito objavljuje ažurirane popise graničnih vrijednosti. Trenutačno je na snazi Direktiva 2007/30/EZ.
Granične vrijednosti revidiraju se slijedom dodatnih istraživanja i iskustva te biste za postojeće granične vrijednosti izloženosti trebali provjeriti i direktive Komisije i svoje nacionalno zakonodavstvo.
6. Kako smanjiti rizike?
Operacije fumigacije vrlo se striktno nadziru. Određene vrste fumiganata zabranjene su i moraju se poduzeti zaštitne mjere radi smanjenja rizika za zdravlje. Pri provedbi operacija fumigacije morate biti udaljeni od spremnika. Većina uvoznika spremnike po dolasku ostavi otvorene oko jedan sat, kako bi se omogućilo isparavanje. Ne smijete otvarati spremnike niti ulaziti u njih sve dok vam uvoznik (ili njegov agent) ne kaže da je to sigurno. Osobe nadređene osoblju koje sudjeluje u tajnim operacijama moraju procijeniti rizike i poduzeti sve potrebne mjere opreza. Svi poslovi moraju se uvijek obavljati na siguran način.
7. Što mi je činiti ako se ne osjećam dobro?
Ako za vrijeme rada u spremniku ili pregleda bilo koje tvari počnete osjećati nelagodu, odmah prestanite raditi i napustite to područje. Trebali biste potražiti medicinsku pomoć – čak i ako se osjećate bolje – i prijaviti nezgodu.
8. Što činiti s ostalim opasnim tvarima?
Neke vrste opasnih tvari potrebno je skladištiti na poseban način. Naprimjer, materijali osjetljivi na vodu moraju se čuvati u vodootpornim spremnicima, a oni posebno osjetljivi ponekad se čuvaju u mineralnim uljima (npr. natrij). Moraju se držati daleko od prostorija s automatskim sustavima za prskanje.
Oksidanse treba držati daleko od tekućina koje imaju nisko plamište, kao što su ulja. Oksidansi i tekućine koje imaju nisko plamište moraju se držati daleko od izvora topline. S obzirom na to da oksidansi ispuštaju vlastiti kisik, klasična protupožarna oprema koja se oslanja na gašenje mogla bi se pokazati neučinkovitom.
Ako morate raditi u blizini bilo koje opasne tvari, morate nositi odgovarajuću zaštitnu odjeću. Nikada ne smijete dirati, udisati ili kušati bilo što što smatrate opasnim.
Zapamtite: najučinkovitiji je način za smanjenje rizika potpuno izbjegavanje opasnih tvari.
